Istaknuto

Disleksija

Disleksija, poteškoća u učenju

Disleksija je teškoća u savladavanju vještine čitanja i pisanja. Disleksija se razlikuje od teškoća u čitanju koje su nastale kao rezultat neuroloških oštećenja, oštećenja vida ili sluha, ili neodgovarajućeg podučavanja čitanja.

Uzrok disleksije još uvijek nije poznat. Postoje različite teorije koje pokušavaju objasniti pojavudisleksije. Jedna od teorija ukazuju na to da bi uzrok disleksije mogao biti drugačiji način obrade podataka u mozgu kod pisanog i/ili govornog jezika.

Iako disleksija ukazuje na različitosti u neurološkom smislu, ona nije rezultat niže inteligencije, te se javlja kod svih razina inteligencije.

Na području Bosne i Hercegovine disleksija često ostaje neprepoznata ili se otkrije kasno nakon niza godina frustracija koje je dijete doživjelo u školi i kada dijete već značajno zaostaje za svojim vršnjacima u akademskim postignućima. Teškoće u čitanju i pisanju se najčešće prepisuju lijenosti i razmaženosti, a takav pogrešan pristup ima negativne posljedice po psihički razvoj djeteta.

Disleksija se najčešće otkriva u školi kada dijete uči da čita i piše, ali te vještine ne može da savlada poput njegovih vršnjaka. To često nailazi na nerazumijevanje učitelja i nastavnika, a učenici dobijaju loše ocjene, jer se ocjenjuju po kriterijima koji nisu prilagođeni njihovim sposobnostima. S lošim ocjenama pada samopouzdanje, djeca ne mogu da daju svoj maksimum i dostignu svoj puni potencijal, ne mogu da upišu željenu školu/fakultet i da se ostvare profesionalno.

I pored postojanja inkluzije u BiH, disleksija i dalje nije sasvim prepoznata kod pedagoga, psihologa, pa čak ni roditelja. Roditelji izbjegavaju da traže individualni obrazovni plan za dijete, jer ni sami nemaju svijest o tome da je djetetu potreban drugačiji pristup zbog specifičnog misaonog procesa.

Kako prepoznati disleksiju

Liste provjere mogu biti vrlo korisne za skrining osoba sa disleksijom. To znači da one ne obezbjeđuju dokaz da osoba ima disleksiju, nego su dobar indikator da određene osobe trebaju biti upućene na detaljnu procjenu.

Navest ćemo Listu provjere za disleksiju navedenu u knjizi  “Disleksija” autora Mirele Duranović i Ian Smathe (2010). Lista je raspoređena po oblastima za koje se smatra da predstavljaju glavni problem kod osoba sa disleksijom. Naravno, svako pitanje se neće odnositi samo na jednu oblast, nego na više njih. Navedeno se takođe može uzeti i kao početna tačka za daljnje rasprave.

Čitanje

  • Potrebno je mnogo više vremena od očekivanog za čitanje knjige
  • U čitanju preskaču redove, te se vraćaju na već pročitani red
  • Zbunjuju ih slične riječi (bar-dar)
  • Zamjenjuju grafički i fonetski slična slova
  • Zamjenjuju i dodaju slogove i riječi
  • Teškoće u razumijevanju pročitanog teksta
  • Ne vole čitati naglas
  • Pisanje
  • Znatno su bolji u usmenim nego u pismenim odgovorima
  • Potrebno im je mnogo više vremena za izradu pisanog rada nego ostaloj djeci
  • Loš pravopis
  • Teškoće u shvatanju onoga što su napisali
  • Ogledalsko pisanje slova i brojeva
  • Prave greške prilikom prepisivanja sa table ili iz knjige
  • Izostavljaju slova u riječima ili pišu slova ili slogove prema pogrešnom redoslijedu

Pamćenje

  • Teškoće pri praćenju i ponavljanju slijeda riječi u rečenici
  • Teškoće u pamćenju novih riječi (npr. naučnih izraza)
  • Teškoće u praćenju instrukcija
  • Teškoće u pamćenju tablice množenja i matematičkih formula
  • Teškoće sa uočavanjem redoslijeda
  • Teškoće u učenju slijeda mjeseci u godini i slijeda godišnjih doba
  • Teškoće u određivanju desne i lijeve strane
  • Zamjenjuju pojmove unutar istog semantičkog polja (npr. olovku i gumicu)

Fonologija

  • Teškoće sa raščlanjivanjem riječi na slogove i glasove (glasovna i slogovna analiza) (npr. pa-ti- ke ili p-a- t-i- k-e)
  • Pogrešan izgovor dužih riječi
  • Teškoće u pronalaženju odgovarajućeg izraza tokom konverzacije
  • Zbunjuju ih riječi koje slično zvuče (pegla-tegla)

Motorika

  • Teškoće sa vezivanjem pertli (loše motoričke vještine)
  • Teškoće sa otkopčavanjem i zakopčavanjem
  • Teškoće pri ponavljanju i oponašanju jednostavnog ritma
  • Teškoće sa hvatanjem lopte (loša koordinacija oko-ruka)
  • Loš rukopis

Drugo

  • Teškoće u slaganju ideja i koncepta, posebno kod pismenog izražavanja
  • Teškoće u slijedu pravca i orijentaciji u prostoru
  • Teškoće u orijentaciji u vremenu
  • Teškoće u društvenim vještinama
  • Teškoće u organiziranju radnog dana i slobodnog vremena
  • Loša koncentracija
  • Nisko samopouzdanje
  • Pokazuju dobre sposobnosti u nekim drugim područjima

Treba imati na umu da ako dijete pokazuje teškoće samo u jednom ili dva navedena područja, ne znači odmah i da imaju disleksiju.

 

Disgrafija

Disgrafija kao jezički poremećaj može, ali ne mora pratiti disleksiju. Manifestuje se lošim motoričkim oblikovanjem slova, skupa sa izostavljanjem, ubacivanjem ili premještanjem dijelova riječi, rečenice ili teksta u prepisivanju, pisanju po diktatu i samostalnom pisanju.

Djetetova brzina i tačnost u pisanju ne odgovaraju očekivanom nivou za njegov uzrast.

U zavisnosti od tipa disgrafije, osnovne poteškoće su u okviru jezičkih subsistema i/ili grafomotornih sposobnosti.

Diskalkulija

 

Teškoće u usvajanju matematičkih znanja i jezika nazivaju se diskalkulija.

Manifestacije variraju od djeteta do djeteta, od teškoća u pisanju cifri i brojeva do nemogućnosti razumijevanja i usvajanja matematičkih pojmova i procesa.

Kako prepoznati diskalkuliju:

  • dijete zamjenjuje jedan broj drugim
  • dijete ponavljaju isti broj ili radnju više puta, iako mu se u zadatku traži nešta drugo
  • dijete okreće cifre kao u ogledalu prilikom pisanja ili redosljed cifara
  • miješa znakove plus i minus
  • preskače korake u rješavanju zadataka